Lopatica
| Lopatica (Scapula) (Omo) | |
|---|---|
 | |
 Gornja slika prikazuje prednju stranu lopatice i ramenski pojas Ispod je prikazana zadnja strana lopatice (crvena) i grudni koš | |
| Identifikatori | |
| MeSH | D012540 |
| TA98 | A02.4.01.001 |
| TA2 | 1143 |
| FMA | 13394 |
| Anatomska terminologija | |
Lopatica (lat. scapula) – u anatomiji – je kost ramenog pojasa koja povezuje nadlaktičnu kost (gornjeg dijela ruke) sa ključnom kosti. Kao i ostale kosti koje su s njom povezane, i lopatica je uparena; lijeva lopatica je kao slika u ogledalu desne. Početkom rimskog doba, mislilo se da ova kost liči na malu lopatu. U medicinskoj terminologiji, latinski naziv lopatice je omo.[1]
Pregled
[uredi | uredi izvor]U ramenskom obruču nalaze se dvije lopatice, koje slobodno leže otraga na rebrima, za koja su povezane mišićima i dvije ključne kosti. Lopatica na stražnjoj strani ima jak, koso postavljen koštani greben (spina scapulae), koji se bočno završava uzdignućem (acromion), kao i kljunasti nastavak koji je svinut prema naprijed (processus coracoideus). Trokutasta lopatica i njezine izbočine služe kao značajna mišićna hvatišta. U bočnom području gornjeg dijela ove kosti nalazi se zglobna ploha za glavicu nadlaktične kosti s kojom je povezuje ramenski zglob. Ključna kost (clavicula) je povijena u obliku razvučenog slova S i ima zadebljale krajeve: jedan se zglobljava s uzdignućem lopatice, a drugi sa grudnom kosti (sternum). [2] Lopatice čovjeka su u leđnom dijelu ramenskog pojasa, za razliku od čovjekolikih majmuna, kod kojih imaju bočni položaj.
Kod čovjeka, lopatica je ravna kost, otprilike trokutastog oblika, smještena na posterolateralnoj strani grudnog koša.[3]
Struktura
[uredi | uredi izvor]Lopatica je velika, ravna kost koja leži na leđnom zidu grudnog koša koja je povezana sa tri različite grupe mišića. Suštinski mišići lopatice uključuju mišiće rotatore rukavca (manžentne) musculus subscapularis, musculus teres minor, musculus supraspinatus i musculus infraspinatus. Ovi mišići su pričvršćeni za površinu lopatice i odgovorni su za unutrašnju i vanjsku rotaciju ramenskog (glenohumrusnog) zgloba, kao i za abdukciju humerusa. Vanjski mišići uključuju musculus biceps, musculus triceps brachii i musculus deltoideus i vežu se za korakoidni nastavak i supraglenoidnu i infraglenoidnu kvrgu lopatice, te tijelo lopatice. Ovi mišići su odgovorni za nekoliko pokreta u glenohumerusnom zglobu. Treća grupa, koja je uglavnom odgovorna za stabilizaciju i rotaciju lopatice, sastoji se od musculus trapezius, musculus serratus anterior, musculus levator skapulae i musculus rhomboideus, koji su vezani uz medijalne, gornje i donje granice lopatice.
Glava, nastavci i zadebljali dijelovi kosti sadrže spužvasto tkivo, a ostatak se sastoji od tankog sloja kompaktnog tkiva.
Središnji dio nad-trnske jame i gornji dio jame ispod trnolikog nastavka, a posebno krajnji, kod ljudi obično su tako tanki kao da su poluprovidni. Kosti koje se povremeno nalaze u ovoj situaciji, od okolnih mišića su razdvojene samo fibroznim tkivom.
Površina
[uredi | uredi izvor]- Prednja
Prednja strana lopatice (također poznata kao obalna ili ventralna površina) ima široku konkavnost pod nazivom sublopatična jama, u kojoj je vezan musculus subscapularis. Dvije medijalne trećine jame imaju nekoliko kosih grebenova, koji vode ka vani i gore. Za njih su vezana hvatišta tetiva, a površina između njih vezana je za mesnata vlakna podlomatičnog mišića musculus subscapularis. Bočna trećina jame je glatka i pokrivena vlaknima ovog mišića.
Na gornjem dijelu jame je poprečna depresija, gdje se pojavljuje kost koja se savija duž linije pod pravim uglom i prolazi kroz centar glenoidne šupljine, stvarajući znatan ugao, pod nazivom podlopastični ugao. To daje veću snagu tijelu kosti lučnog oblika, dok spajanje luka služi za podršku lopatične osovine i akromiona.
Obalna površina gornjeg dijela lopatice je polazište 1. razgranavanja prednjeg polazišta musculus serratus.
|
|
|
1. Podlopatična jama 2. Glenoidna šupljina 3. Korakoidni nastavak 4. Akromion 5. Gornja granica 6. Nadlopatični urez 7. Gornji ugao 8. Medijalna granica 9. Donji ugao 10. Bočna granica 11. Infraglenoidna kvržica |
- Poleđina
Poleđina lopatice (također zvana leđna ili stražnja površina) je zasvođena odozgo prema dolje i podijeljena u dva nejednaka dijela kičme lopatice. Dio iznad kičme se zove supraspinozna jama, a ispod njega je infraspinozna jama.
- Supraspinozna jama, manja od dvije je konkavna, glatka i šira na svom kičmenom nego na humerusnom kraju; dvije medijalne trećine su polazište za musculus supraspinatus.
- Infraspinozna jama je mnogo veća od prethodne; prema kičmenim rubovima je plitko konkavna, što se vidi na gornjem dijelu. Njen centar predstavlja istaknuta konveksija, dok u blizini pazušne granice ima duboki utor koji ide od gornjeg prema donjem dijelu. Dvije medijalne trećine jame su polazište za musculus infraspinatus; bočnna trećina je obuhvaćena ovim mišićem.
Na lopatici je i greben na vanjskom dijelu zadnje strane. Polazi od donjeg dijela glenoidne šupljine, prema dolje i unazad na kičmene granice, do oko 2,5 cm iznad donjeg ugla. Za greben je prikačena vlaknasta pregrada, koja razdvaja infraspinozni mišić od musculus teres major i musculus teres minor. Gornje dvije trećine površine između grebena i pazušne granica su uske i u centru su podijeljene urezom za lopatične sudove. Ovdje je polazište za musculus teres minor.
Granice
[uredi | uredi izvor]Postoje tri granična područja lopatice:
- Gornja granica je najkraća i najtanja; konkavna je i prostire se od medijlnog ugla na dnu korkoidnog nastavka. Kod životinja se naziva kranijalnom granicom.
- Na bočnom dijelu je duboka, polukružno urezana, lopatičnim urezom, čineći jednim dijelom osnovu koja se naziva korakoidni nastavak. Ovaj urez se pretvara u foramen gornjeg poprečnog ligamenta, a služi za prolaz nadlopatičnog živca; ponekad ligament prolazi kroz osifikaciju, tj. okoštava.
- Susjedni dio gornje granice je polazište za musculus omohyoideus.
-
Obalska površina lijeve lopatice. Gornja granica je obojena u crveno. -
Lijeva lopatica – gornja granica je obilježena crvenom bojom. -
Gornja lopatična granica (crvena).
- Pazušna granica ili bočna (lateralna) granica je najtanja od tri.
- Počinje na donjem rubu glenoidne šupljine i prilazi koso prema dolje i unazad ka donjem uglu. Kod životinja, ova granica se odnosi na repnu (kaudalnu) granicu.
- Odmah ispod glenoidne šupljine nalazi se grubi otisak – podglenoidna kvrga, duga oko 2,5 cm, koja je polazište za dugu glavu [musculus [triceps brachii]]. Na njenoj prednjoj strani je uzdužna brazda, koja se proteže duž donje trećine ove granice i polazište je dijela musculus subscapularis.
- Donja trećina je tanka i oštra, a polazište je nekolicine vlakana musaculus teres major, iza prenje musculus subscapularis.
-
Leđna površina lijeve lopatice. Bočna granica je crvena. -
Lijeva lopatica – bočna granica je crvena. -
Lateralna granica (crvena).
- Medijalna granica ili kičmena granica ili medijalna margina je najduža od tri granice. Proteže se od gornjeg do donjeg ugla.[4] Kod životinja odgovara joj leđna granica.
- Medijalna granica je veza za četiri mišića. Dugo hvatište musculus serratus anterior je na donjoj usni granice. Duž zadnje usne se vežu tri mišića: lmusculus evator scapulæ (iznad), musculus rhomboideus minor (sredina) i musculus rhomboideus major (donja sredina).[4]
-
Lijeva lopatica – medijalna granica je crvena. -
Medijalna granica (crvena). -
Medijalna grenica obilježena crveno. -
Musculus levator scapulae (crven). -
Musculus rhomboideus minor (crven). -
Musculus rhomboideus major (crven).
Uglovi
[uredi | uredi izvor]Lopatica ima tri ugla.
- Gornji ugao je omotan mišićem musculus trapezius.
- Donji ugao je obložen vlaknima musculus latissimus dorsi. Pokreće se naprijed oko grudi, kada je ruka u abdukciji.
- Bočni, lateralni ili glenoidni ugao je širok i nosi glenoidnu šupljinu ili jamu, koja je usmjerena naprijed, bočno i malo gore.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]
Tokom razvića, lopatice okoštavaju iz 7 ili više centara: jedan za tijelo, dva za korakoidni nastavak, dva za akromion, jedan za kičmenu granicu i jedan za donji ugao. Okoštavanja tijela počinje u drugom mjesecu fetusnog života, od nepravilne četverostrane ploče, odmah iza glenoidne šupljine. Ova ploča nastaje pri nastanku glavnog dijela kosti, lopatičnog nastavka, koji izrasta iz leđne površine u trećem mjesecu. Osifikacija počinje kao membranozno okoštavanja prije rođenja.[5][6] Nakon rođenja, hrskavičave komponente prolaze kroz proces endohondralnog okoštavanja. Veći dio lopatice prolazi kroz membranozno okoštavanje.[7] Neki od vanjskih dijelova lopatice su hrskavičavi pri rođenju, što samim tim znači da će morati proći kroz proces endohondralnog okoštavanja.[8]
Pri rođenju, veliki dio lopatice je već okoštao, ali glenoidna šupljina, korakoidni nastavak, akromion, zadnja granica i donji ugao su hrskavičavi. Od 15. do 18. mjeseca nakon rođenja, okoštavanje se odvija u sredini korakoidnog nastavka, koji u pravilu postaje pravi zglob s ostatkom kosti oko 15. godine
Uloga lopatice
[uredi | uredi izvor]Za lopaticu se vežu slijedeći mišići.
Pokreti
[uredi | uredi izvor]Pokreti lopatice počivaju na radljivosti njenih mišića. To su prije svega:
- Elevacija,
- Depresija,
- Protrakcija (abdukcija),
- Retrakcija (addukcija),
- Bočna rotacija (prema gore),
- Medijalna rotacija (prema dolje),
- Prevrtanje naprijed, i
- Prevrtanje unazad.
Široki i uski dijelovi iznad su odvojeni kosom linijom, koja ide od pazušne granice, prema dolje i unazad kako bi dostigle povišeni greben: priključeni su na vlaknastu pregradu koja međusobno razdvaja teres mišiće.
Donju trećinu predstavlja šira, nešto trokutasta površina, donji ugao lopatice, koja je polazište za musculus teres major, a nad kojom je klizište musculus latissimus dorsi; često ovaj drugi mišić iz ovog dijela ima polazište za nekoliko vlakana.
 |
 |
 |
1. Supraspinozna jama 2. Trnasti nastavak 3. Infraspinozna jama 4. Gornja granica 5. Gornji ugao 6. Medijalna granica 7. Donji ugao 8. Bočna granica 9. Bočni ugao 10. Akromion 11. Korakoidni nastavak 12. Polazište musculus teres major 13. Polazište musculus teres minor |
- Strane
Akromion pravi spoj ramena i veliki, ponekad trouglasti ili duguljasti nastavak, spljošten iza i naprijed, prvo bočno projiciran, a zatim zakrivljen naprijed i prema gore, kako bi se prekrila glenoidna šupljina.
 |
 |
 |
1. Korakoidni nastavak 2. Glenoidna šupljina 3. Supraspinozna jama 4. Akromion 5. Infraspinozna jama 6. Donji ugao 7. bočna granica |
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 198–199. ISBN 0-03-910284-X.
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ "Scapula (Shoulder Blade) Anatomy, Muscles, Location, Function | EHealthStar". www.ehealthstar.com. Pristupljeno 17. 3. 2016.
- ^ a b Shuenke, Michael (2010). Thieme Atlas of Anatomy: General Anatomy and Musculoskeletal System. New York: Everbest Printing Ltd. ISBN 978-1-60406-286-1.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 26. 5. 2011. Pristupljeno 2. 8. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Thaller, Seth; Scott Mcdonald, W (23. 3. 2004). Facial Trauma. ISBN 978-0-8247-5008-4.
- ^ "Ossification". Medcyclopaedia. GE. Arhivirano s originala, 5. 2. 2012.
- ^ "II. Osteology. 6a. 2. The Scapula (Shoulder Blade). Gray, Henry. 1918. Anatomy of the Human Body".
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]