Prijeđi na sadržaj

Emmy Noether

Izvor: Wikipedija
Emmy Noether

Rođenje (1882-03-23)23. 3. 1882.
Erlangen, Bavarska, Njemačka
Smrt 14. 4. 1935. (dob: 53)
Bryn Mawr, Pennsylvania, SAD
Državljanstvo Njemica
Polje matematika i fizika
Institucija Univerzitet u Göttingenu
Koledž Bryn Mawr
Alma mater Univerzitet u Erlangenu
Akademski mentor Paul Gordan
Istaknuti studenti Max Deuring
Hans Fitting
Grete Hermann
Zeng Jiongzhi
Jacob Levitzki
Otto Schilling
Ernst Witt
Poznat po apstraktna algebra
teorijska fizika
Istaknute nagrade Ackermann-Teubnerova memorijalna nagrada (1932.)

Emmy Noether [ˈɛmi ˈnøːtɐ] (službeno ime Amalie Emmy Noether;[1] Erlangen, 23. marta 1882. – Bryn Mawr, 14. aprila 1935.), utjecajna njemačka matematičarka poznata po fundamentalnim doprinosima apstraktnoj algebri i teorijskoj fizici. Opisana od Pavela Aleksandrova, Alberta Einsteina, Jeana Dieudonnéa, Hermanna Weyla, Norberta Wienera i drugih kao najvažnija žena u povijesti matematike,[2][3] revolucionirala je teorije prstenâ, poljâ i algebri. U fizici, Noetherin teorem objašnjava fundamentalnu vezu simetrije i zakonâ očuvanja.[4]

Noether se rodila u židovskoj obitelji u bavarskom gradu Erlangenu; njezin otac bio je matematičar Max Noether. U početku je planirala poučavati francuski i engleski jezik nakon prolaska traženih ispita, no umjesto toga studirala je matematiku na Univerzitetu u Erlangenu, gdje je predavao njezin otac. Po dovršetku svoje disertacije 1907. pod supervizijom Paula Gordana, radila je na Matematičkom institutu u Erlangenu sedam godina bez plaće (u to su vrijeme žene uvelike bile isključene iz držanja akademskih pozicija). Godine 1915. David Hilbert i Felix Klein pozvali su je da se pridruži matematičkom odsjeku na Univerzitetu u Göttingenu, svjetski priznatu centru za matematička istraživanja. Filozofski fakultet ipak je uložio prigovor, pa je četiri godine predavala pod Hilbertovim imenom. Njezina je habilitacija bila odobrena 1919. čime joj je dopušteno da stekne položaj privatne docentice.

Noether je ostala vodeća članica getingenskog matematičkog odsjeka sve do 1933.; njezine su studente ponekad zvali »Noetherini dečki« (njem. Noether-Knaben). Godine 1924. nizozemski matematičar B. L. van der Waerden pridružio se njezinu krugu i ubrzo postao vodeći izlagač Noetherinih ideja: njezino djelo postalo je temelj za drugi svezak njegova utjecajna udžbenika Moderna algebra (Moderne Algebra, 1931.). Do vremena njezine plenarne adrese na Međunarodnom kongresu matematičara u Zürichu 1932. njezina je algebarska oštroumnost bila prepoznata širom svijeta. Sljedeće godine njemačka nacistička vlada otpustila je sve Židove s univerzitetskih pozicija pa se Noether preselila u Sjedinjene Države da bi preuzela poziciju na Koledžu Bryn Mawr u Pennsylvaniji. Godine 1935. podvrgnuta je kirurškoj operaciji ovarijske ciste, no unatoč znakovima oporavka umrla je poslije četiri dana u dobi od 53 godine.

Noetherino matematičko djelo podijeljeno je u tri »epohe«.[5] U prvoj epohi (1908. – 1919.) učinila je značajne doprinose teorijama algebarskih invarijanata te brojevnim poljima. Njezin rad na diferencijalnim invarijantama u varijacijskom računu, Noetherin teorem, prozvan je »jednim od najvažnijih matematičkih teorema ikada dokazanih u vođenju razvoja moderne fizike«.[6] U drugoj epohi (1920. – 1926.) počela je rad u kojem je »promijenila lice [apstraktne] algebre«.[7] U svojem klasičnom radu Teorija ideala u prstenastim domenama (Idealtheorie in Ringbereichen, 1921.) Noether je teoriju idealâ u komutativnim prstenima razvila u moćno oruđe sa širokim rasponom primjena. Upotrebu uvjeta ascendentnog lanca učinila je elegantnom, a predmeti koji ga zadovoljavaju imenovani su u njezinu čast Noetherinima. U trećoj epohi (1927. – 1935.) publicirala je glavne radove o nekomutativnim algebrama i hiperkompleksnim brojevima te ujedinila teoriju reprezentacijâ grupa s teorijom modulâ i idealâ. Osim vlastitih publikacija Noether je bila velikodušna u svojim idejama te joj se pripisuje nekoliko linija istraživanja što su ih objavili drugi matematičari, čak i u poljima znatno udaljenima od njezina glavna djela, kao što je npr. algebarska topologija.

Lista doktoranada

[uredi | uredi kod]
datum ime studenta naslov disertacije i srpskohrvatski prijevod univerzitet publikacija
1911.12.16.16. 12. 1911. Falckenberg, Hans Verzweigungen von Lösungen nichtlinearer Differentialgleichungen
Grananje rješenja nelinearnih diferencijalnih jednadžbi§
Erlangen Leipzig, 1912.
1916.03.04.4. 3. 1916. Seidelmann, Fritz Die Gesamtheit der kubischen und biquadratischen Gleichungen mit Affekt bei beliebigem Rationalitätsbereich
Cjelina kubnih i bikvadratnih jednadžbi s afektom na proizvoljne racionalne domene§
Erlangen Erlangen, 1916.
1925.02.25.25. 2. 1925. Hermann, Grete Die Frage der endlich vielen Schritte in der Theorie der Polynomideale unter Benutzung nachgelassener Sätze von Kurt Hentzelt Göttingen Berlin, 1926.
1926.07.14.14. 7. 1926. Grell, Heinrich Beziehungen zwischen den Idealen verschiedener Ringe Göttingen Berlin, 1927.
1927. Doräte, Wilhelm Über einem verallgemeinerten Gruppenbegriff Göttingen Berlin, 1927.
umro prije obrane Hölzer, Rudolf Zur Theorie der primären Ringe Göttingen Berlin, 1927.
1929.06.12.12. 6. 1929. Weber, Werner Idealtheoretische Deutung der Darstellbarkeit beliebiger natürlicher Zahlen durch quadratische Formen Göttingen Berlin, 1930.
1929.06.26.26. 6. 1929. Levitski, Jakob Über vollständig reduzible Ringe und Unterringe Göttingen Berlin, 1931.
1930.06.18.18. 6. 1930. Deuring, Max Zur arithmetischen Theorie der algebraischen Funktionen Göttingen Berlin, 1932.
1931.07.29.29. 7. 1931. Fitting, Hans Zur Theorie der Automorphismenringe Abelscher Gruppen und ihr Analogon bei nichtkommutativen Gruppen Göttingen Berlin, 1933.
1933.07.27.27. 7. 1933. Witt, Ernst Riemann-Rochscher Satz und Zeta-Funktion im Hyperkomplexen Göttingen Berlin, 1934.
1933.12.06.6. 12. 1933. Tsen, Chiungtze Algebren über Funktionenkörpern Göttingen Göttingen, 1934.
1934. Schilling, Otto Über gewisse Beziehungen zwischen der Arithmetik hyperkomplexer Zahlsysteme und algebraischer Zahlkörper Marburg Braunschweig, 1935.
1935. Stauffer, Ruth The construction of a normal basis in a separable extension field Bryn Mawr Baltimore, 1936.
1935. Vorbeck, Werner Nichtgaloissche Zerfällungskörper einfacher Systeme Göttingen
1936. Wichmann, Wolfgang Anwendungen der p-adischen Theorie im Nichtkommutativen Göttingen Monatshefte für Mathematik und Physik (1936) 44, 203–24.

Eponimne matematičke teme

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. Emmy je Rufname, drugo od dvaju službeno danih imena, namijenjeno za svakodnevnu upotrebu. Cf. na primjer rezime koji je Noether predala na Univerzitetu u Erlangenu 1907. (Arhiv Univerziteta u Erlangenu, Promotionsakt Emmy Noether (1907/08, NR. 2988); reproducirano u: Emmy Noether, Gesammelte Abhandlungen – Collected Papers, ur. N. Jacobson 1983; online faksimil na physikerinnen.de/noetherlebenslauf.html Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u). Ponekad se Emmy pogrešno navodi kao kratki oblik za Amalie ili se pogrešno prenosi kao »Emily«. npr. Smolin, Lee, „Special Relativity – Why Can't You Go Faster Than Light?”, Edge, arhivirano iz originala na datum 2012-07-30, pristupljeno 2015-03-23, »Emily Noether, a great German mathematician« .
  2. Einstein, Albert (1. maja 1935.), „Professor Einstein Writes in Appreciation of a Fellow-Mathematician”, New York Times, 5. maja 1935, pristupljeno 13. aprila 2008 . Također online na MacTutorovu arhivu povijesti matematike.
  3. Alexandrov 1981: str. 100
  4. Ne'eman, Yuval. "The Impact of Emmy Noether's Theorems on XX1st Century Physics", Teicher 1999: str. 83–101.
  5. Weyl 1935
  6. Lederman & Hill 2004: str. 73
  7. Dick 1981: str. 128

Reference

[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]