Siniša Mihajlović
| Siniša Mihajlović Синиша Михајловић | ||
|---|---|---|
| ||
| Država |  Srbija
| |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Siniša Mihajlović | |
| Rođenje | 20. veljače 1969. | |
| Smrt | 16. prosinca 2022. | |
| Pozicija | branič, trener | |
| Mlađi uzrasti | ||
| – 1986. | NK Borovo | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1986. – 1988. 1988. – 1991. 1991. – 1992. 1992. – 1994. 1994. – 1998. 1998. – 2004. 2004. – 2006. |
NK Borovo FK Vojvodina Crvena zvezda A.S. Roma Sampdoria S.S. Lazio Inter Milano |
41 (5) 73 (19) 38 (9) 54 (1) 110 (12) 125 (22) 24 (5) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1991. – 2003. | .svg){kind=small} Jugoslavija/.svg){kind=small} SiCG
|
63 (10) |
| Trenerska karijera | ||
| 2006. – 2008. 2008. – 2009. 2009. – 2010. 2010. – 2011. 2012. – 2013. 2013. – 2015. 2015. – 2016. 2016. – 2018. 2018. 2019. – 2022. |
Inter Milano (pomoćni trener) Bologna Catania Fiorentina  SrbijaSampdoria A.C. Milan Torino Sporting CP Bologna | |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Siniša Mihajlović (Vukovar, 20. veljače 1969. – Rim, 16. prosinca 2022.) bio je srpski nogometaš i trener.
Svoju nogometnu karijeru, započeo je u NK Borovu gdje je nakon pionira i juniora zaigrao u prvoj momčadi i igrao od 1986. do 1988. godine kada odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba. Nedugo zatim prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu, za tada nevjerojatnih milijun njemačkih maraka. Isticao se po svom preciznom i nadasve jakom šutu lijevom nogom. Sa Zvezdom stiže na "vrh svijeta" - trijumfi u Bariju i Tokiju. Godine 1992. prešao je u talijansku Romu gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Sampdoriju, u kojoj je promijenio svoju uobičajeno mjesto u momčadi - iz veznoga reda, prešao je u obranu, na mjesto stopera.
Godine 1998. stigao mu je poziv od trenera Sven-Görana Erikssona iz Lazija, te se vratio u Rim. Odlično je igrao i postao najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vremena. Ostat će zapamćen i po tri postignuta pogotka iz slobodnih udaraca u jednoj utakmici. Nakon 6 sezona, na vrhuncu svoje karijere prešao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru.
Između 1991. i 2003. godine odigrao je 63 utakmica za jugoslavensku reprezentaciju i reprezentaciju Srbije i Crne Gore i postigao 10 pogodaka.[1]
Trenersku karijeru počeo je 2006. godine u milanskome Interu kao pomoćni trener zatim je trenirao, samostalno, Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino, Sporting iz Lisabona i reprezentaciju Srbije.
- Vojvodina
- Crvena zvezda
- Prva savezna liga (2): 1990./91., 1991./92.
- Kup prvaka (1): 1990./91.
- Interkontinentalni kup (1): 1991.
- Lazio
- Kup pobjednika kupova (1): 1998./99.
- Coppa Italia (2): 1999./00., 2003./04.
- Supercoppa Italiana (2): 1998., 2000.
- UEFA Superkup (1): 1999.
- Serie A (1): 1999./00.
- Inter Milan
- Coppa Italia (2): 2004./05., 2005./06.
- Supercoppa Italiana (1): 2005.
- Serie A (1): 2005./06.
Vjenčao se s Rimljankom Arijanom, voditeljicom na televiziji RAI. S njom je imao petero djece: Viktoriju, Virginiju, Miroslava, Dušana i Nikolasa.
- ↑ (srp.) reprezentacija.rs: Mihajlović Siniša, preuzeto 26. svibnja 2013.
- ↑ (engl.) Jonathan Wilson, Sinister Sinisa's moment of truth:
- »And as a player he was a genius, as his Serie A record 27 goals from free-kicks attests.«, guardian.co.uk, 31. svibnja 2007., preuzeto 26. svibnja 2013.
| |||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||