Prijeđi na sadržaj

Hidroelektrična energija

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Hidroelektrana Tri klanca u središnjoj Kini najveći je svjetski pogon za proizvodnju električne energije bilo koje vrste.

Hidroelektrična energija jest električna energija dobivena od mehaničke energije vode. Predstavlja 14 % svjetske električne energije, gotovo 4210 TWh u 2023.,[1] što je više od svih ostalih obnovljivih izvora zajedno, a također i više od nuklearne energije.[2] Hidroenergija može na zahtjev osigurati velike količine električne energije s niskim udjelom potrošnje ugljika, što je čini ključnim elementom za stvaranje sigurnih i čistih sustava opskrbe električnom energijom.[2] Hidroelektrana koja ima branu i akumulaciju vode fleksibilan je izvor jer se količina proizvedene električne energije može povećati ili smanjiti u kratkom vremenu kao odgovor na promjenjivu potražnju.

Nakon gradnje, hidroelektrana ne proizvodi izravan otpad i gotovo uvijek emitira znatno manje stakleničkih plinova od energetskih postrojenja na fosilna goriva.[3] Međutim, kada se gradi u nizinama kišnih šuma, gdje je dio šume potopljen, mogu se emitirati znatne količine stakleničkih plinova.[4] Izgradnja hidroelektrana može imati značajan utjecaj na okoliš, prvenstveno u gubitku obradivog zemljišta i raseljavanju stanovništva.[5][6] One također narušavaju ekosustave rijeka, utječući na staništa, zamuljivanje i eroziju. Dok brane mogu ublažiti rizike od poplava, kolaps brana može imati katastrofalne učinke.

Godine 2021. globalno instalirani hidroenergetski kapaciteti dosegli su gotovo 1400 GW, što je najviše među svim tehnologijama obnovljive energije.[7] Hidroenergija ima značajan udjel u zemljama poput Brazila, Norveške i Kine.[8] Energija plime i oseke može se koristiti u pogodnim obalnim područjima.

Kina je 2022. godine dodala 24 GW hidroelektrične snage, što čini gotovo tri četvrtine globalnih povećanja kapaciteta hidroelektrana. Europa je dodala 2 GW, svoj najveći iznos od 1990. Globalno je 2022. proizvodnja hidroelektrične energije porasla za 70 TWh (+2 %), ostajući najveći obnovljivi izvor energije i nadmašujući sve druge tehnologije njezine proizvodnje zajedno.[9]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Hidroenergija se od davnina koristla za mljevenje žita i druge poslove. U kasnome 18. stoljeću hidraulička energija osigurala je energiju potreban za početak industrijske revolucije. Sredinom 1700-ih francuski je inženjer Bernard Forest de Bélidor objavio Architecture Hydraulique, u kojemu su opisani hidraulični strojevi s okomitom i vodoravnom osi, a 1771. kombinacija vodene snage, stroja za predenje i kontinuirane proizvodnje Richarda Arkwrighta odigrala je značajnu ulogu u razvoju tvorničkih sustava.[10] U 1840-ima razvijene su hidrauličke mreže za proizvodnju i prijenos hidroenergije krajnjim korisnicima.

Do kraja 19. stoljeća razvijen je električni generator koji se mogao spojiti s hidraulikom,[11] a rastuća potražnja industrijske revolucije poticala je razvoj u tom smjeru.[12] William Armstrong 1878. godine u Cragsideu u Northumberlandu u Engleskoj razvio je prvu hidroelektranu na svijetu, a koristio ju je za napajanje lučne svjetiljke u svojoj umjetničkoj galeriji.[13] Stara elektrana Schoelkopf br. 1 u blizini slapova Niagare počela je proizvoditi električnu energiju 1881. godine; ona je korištena za manji broj lučnih svjetiljaka u mjestu Niagara Falls. Prva Edisonova hidroelektrana Vulcan Street Plant proradila je 30. rujna 1882. u Appletonu u Wisconsinu, sa snagom od oko 12,5 kilovata.[14] Do 1886. bilo je 45 hidroelektrana u SAD-u i Kanadi; a do 1889. bilo ih je 200 samo u SAD-u.[11]

Pogon elektrogeneratora dvorca Warwick na vodeni pogon, korištena za proizvodnju električne energije za dvorac od 1894. do 1940.

Početkom 20. stoljeća mnoge su male hidroelektrane gradile komercijalne tvrtke u planinama u blizini gradskih područja. U Grenobleu je1925. Međunarodnu izložbu hidroenergije i turizma posjetilo više od milijun posjetitelja. Kako su elektrane postajale sve veće, njihove povezane brane omogućile su kontrolu poplava, navodnjavanje i plovidbu. Američki Bureau of Reclamation koji je početkom 20. stoljeća započeo niz projekata navodnjavanja na zapadu zemlje, sada je gradio velike energetske sustave kao što je Hooverova brana iz 1928. godine.[15]

Hidroelektrane su se nastavile povećavati tijekom 20. stoljeća. Početna elektrana na Hooverovoj brani od 1345 MW bila je najveća svjetska hidroelektrana 1936.; zasjenila ju je 1942. hidroelektrana Grand Coulee od 6,809 MW.[16] Hidroelektrana Itaipu otvorena je 1984. u Južnoj Americi kao najveća, sa snagom od 14 GW, ali ju je 2008. nadmašila hidroelektrana Tri klanca u Kini s 22,5 GW. Hidroelektrična energija sada opskrbljuje zemlje poput Norveške, Demokratske Republike Kongo, Paragvaja i Brazila s više od 85 % njihove električne energije.

Budući potencijal

[uredi | uredi kôd]

Neke su zemlje do kraja razvile svoj hidroenergetski potencijal i imaju vrlo malo prostora za rast: Švicarska proizvodi 88 % svog potencijala, a Meksiko 80 %.[17] Godine 2021. Međunarodna agencija za energiju (IEA) izjavila je da su potrebni dodatni napori kako bi se ograničile klimatske promjene.[18] Godine 2022. objavila je glavnu prognozu od dodanog 141 GW stvorenog hidroenergijom u razdoblju od 2022. do 2027., što je malo niže od implementacije od 2017. do 2022. godine. Budući da su vremena za dobivanje ekoloških dozvola i izgradnju duga, procjenjuju da će hidroenergetski potencijal ostati ograničen, sa samo dodatnih 40 GW koji se smatraju mogućima u scenariju ubrzanog razvoja.[7]

IEA je 2021. istaknula velike potrebe za modernizacijom postojećih sustava.[2]:67

Osobine

[uredi | uredi kôd]

Električna energija predstavlja jedan od najčišćih oblika energije. Mogućnosti dobivanja električne energije raznovrsne su, a najprihvatljiviji su načini dobivanja iz obnovljivih izvora energije, kao što su hidroelektrane, vjetroelektrane te solarne elektrane. Od obnovljivih izvora energije hidroelektrane su najraširenije. Njihov je udio među obnovljivim izvorima energije oko 88 % (podatak za 2005. godinu). To je posljedica više čimbenika. Za razliku od vjetra ili sunca, čiji intenzitet je nepredvidljiv te ovisi o meteorološkim prilikama, voda, odnosno njen volumni protok, je puno stabilniji i stalniji tijekom godine. To znači da je i opskrba električnom energijom pouzdanija. Također, vrlo zanimljiva skupina hidroelektrana su reverzibilne hidroelektrane, koje omogućavaju dva režima rada, te kao takve su vrlo isplative i poželjne za izgradnju. Procjenjuje se da je 2005. godine 20 % ukupne svjetske potrošnje električne energije bilo opskrbljeno upravo energijom iz hidroelektrana, što je približno 816 GW.

Prednosti

[uredi | uredi kôd]
Elektrana Ffestiniog može proizvesti 360 MW električne energije unutar 60 sekundā od pojave potražnje.

Fleksibilnost

[uredi | uredi kôd]

Hidroenergija je fleksibilan izvor električne energije jer elektrane mogu u kratkom roku povećavati i smanjivati proizvodnju kako bi se prilagodile promjenjivim zahtjevima za energijom.[19] Hidroturbine imaju vrijeme pokretanja reda veličine nekoliko minuta.[20] Iako je baterija brža, njezin je kapacitet malen u usporedbi s hidroenergijom.[2] Potrebno je manje od 10 minuta da se većina hidroelektrana dovede od hladnog pogona do punog opterećenja; ovo je brže od nuklearne energije i gotovo svih fosilnih goriva.[21] Proizvodnja električne energije također se može brzo smanjiti kada postoji višak proizvodnje električne energije.[22] Stoga se ograničeni kapacitet hidroelektrana općenito ne koristi za proizvodnju bazične energije, osim kada treba isprazniti akumulacije zbog poplava ili zadovoljiti nizvodne potrebe za vodom.[23] Umjesto toga, one mogu poslužiti kao rezerva za sporije generatore električne energije.[22]

Snaga visoke vrijednosti

[uredi | uredi kôd]

Glavna prednost konvencionalnih hidroelektrana s akumulacijama njihova je sposobnost skladištenja vode po niskoj cijeni za kasniju upotrebu u vidu čiste električna energija visoke vrijednosti. Godine 2021. IEA je procijenila da akumulacije svih postojećih konvencionalnih hidroelektrana zajedno mogu pohraniti ukupno 1500 teravat-sati (TWh) električne energije u jednom punom ciklusu, što je oko 170 puta više energije od globalnog kapaciteta reverzibilnih hidroelektrana.[2] Ne očekuje se da će kapacitet baterijskog skladištenja nadmašiti kapacitet skladištenja reverzibilnih elektrana tijekom 2020-ih.[2] Kada se koristi za namirenje vršne snage za zadovoljenje potražnje, hidroelektrična energija ima veću vrijednost od bazične snage i mnogo veću vrijednost u usporedbi s povremenim izvorima energije kao što su vjetroelektrane i sunčeve elektrane.

Hidroelektrane imaju dug ekonomski vijek, a neke elektrane rade i nakon 50-100 godina.[24] Operativni troškovi rada obično su niski jer su postrojenja automatizirana i imaju malo osoblja tijekom normalnog rada.

Tamo gdje brane imaju višestruku namjenu mogu im se dodati hidroelektrane uz relativno niske troškove izgradnje, pružajući koristan dotok prihoda za nadoknadu troškova rada brane. Izračunato je da će prodaja električne energije iz hidroelektrane Tri klanca pokriti troškove izgradnje nakon 5 do 8 godina pune proizvodnje.[25] Međutim, neki podaci pokazuju da će u većini zemalja velike hidroelektrane biti preskupe i predugo će se graditi da bi se ostvario pozitivan povrat prilagođen riziku, osim ako se ne uvedu odgovarajuće mjere upravljanja rizikom.[26]

Velika prednost je što ne koriste fosilna goriva za pokretanje turbine i električnog generatora. Time električna energija nastala u hidroelektranama postaje rentabilnija te neovisna o cijeni i ponudi fosilnih goriva na tržištu. Hidroelektrane imaju predviđen dulji životni vijek nego elektrane na fosilna goriva.

Prikladnost za industrijske primjene

[uredi | uredi kôd]

Dok mnogi hidroelektrični projekti opskrbljuju javne električne mreže, neki su stvoreni samo za industrijska poduzeća. Namjenski projekti hidroelektrana često se grade kako bi se osigurale znatne količine električne energije potrebne za postrojenja za elektrolizu u proizvodnji aluminija. Brana Grand Coulee prešla je na podršku Alcoa aluminiju u Bellinghamu, Washington, Sjedinjene Države za američke zrakoplove iz Drugog svjetskog rata prije nego što joj je bilo dopušteno opskrbljivati navodnjavanje i struju građanima (uz aluminijsku energiju) nakon rata. U Surinamu je akumulacija Brokopondo izgrađena za opskrbu električnom energijom za industriju aluminija Alcoa . Novozelandska elektrana Manapouri izgrađena je za opskrbu električnom energijom talionice aluminija u Tiwai Pointu.

Smanjena emisija CO2

[uredi | uredi kôd]

Budući da brane hidroelektrana ne koriste gorivo, proizvodnja električne energije ne proizvodi ugljični dioksid . Dok se ugljični dioksid inicijalno proizvodi tijekom izgradnje projekta, a nešto metana godišnje ispusti rezervoari, hidroelektrane imaju jednu od najnižih emisija stakleničkih plinova u životnom ciklusu za proizvodnju električne energije.[27] Nizak utjecaj hidroelektrične energije na stakleničke plinove posebno je prisutan u umjerenim klimatskim područjima . Veći utjecaj na emisiju stakleničkih plinova nalazi se u tropskim regijama jer rezervoari elektrana u tropskim regijama proizvode veću količinu metana od onih u umjerenim područjima.[28]

Kao i drugi izvori nefosilnih goriva, hidroenergija također nema emisije sumpornog dioksida, dušikovih oksida ili drugih čestica.

Ključna prednost obnovljivih izvora energije, pa tako i hidroelektrana, je smanjena ili u potpunosti eliminirana emisija stakleničkih plinova. Emisija stakleničkih plinova je u potpunosti eliminirana, ako se isključivo promatra samo proces proizvodnje električne energije. Isto se ne može reći za cijelu hidroelektranu, kao sustav sačinjen od brane, turbine i električnog generatora, te hidro akumulacijskog jezera. Međutim, zanimljiva je studija koja je provedene u suradnji Paul Scherrer Institut-a i Sveučilišta u Stuttgartu. Ona je pokazala da su, među svim izvorima energije, hidroelektrane najmanji proizvođači stakleničkih plinova. Slijede redom vjetroelektrane, nuklearne elektrane, energija dobivena foto naponskim ćelijama. Važno je napomenuti da je ta studija rađena za klimatske prilike u Europi te se može primijeniti i na područja Sjeverne Amerike i Sjeverne Azije.[29]

Ostale namjene akumulacija

[uredi | uredi kôd]

Akumulacije stvorene hidroelektranama često pružaju sadržaje za sportove na vodi, a same postaju turističke atrakcije. U nekim je zemljama akvakultura u akumulacijama uobičajena. Višenamjenske brane postavljene za navodnjavanje podržavaju poljoprivredu uz relativno stalnu opskrbu vodom. Velike hidroelektrane mogu kontrolirati poplave, koje bi inače utjecale na ljude koji žive nizvodno od projekta.[30] Upravljanje branama koje se također koriste u druge svrhe, poput navodnjavanja, je komplicirano.[2]

Akumulacijska jezera hidroelektrana mogu osim svoje primarne funkcije imati još nekoliko pozitivnih aspekata. Svojom veličinom mogu privlačiti turiste, te se na njihovoj površini mogu odvijati razni vodeni sportovi. Također velike brane mogu igrati značajnu ulogu u navodnjavanju, te u regulaciji toka rijeka.

Nedostatci

[uredi | uredi kôd]

Promjena okoliša

[uredi | uredi kôd]

Također uočeni, negativni, aspekt prilikom gradnje brana je nužnost uništavanja gospodarskih, kulturoloških i prirodnih dobara. Prilikom punjenja hidro akumulacijskog jezera dolazi do nužnog potapanja svega onoga što se našlo ispod površine samoga jezera. Fauna toga područja je primorana na preseljenje, također kao i ljudi. Što se flore tiče, situacija je malo drugačija, prvenstveno u tropskim područjima.

Uništenje ekosustava i gubitak zemlje

[uredi | uredi kôd]
Brana Merowe u Sudanu. Hidroelektrane koje koriste brane potapaju velike površine zemlje zbog potrebe za akumulacijom. Ove promjene boje tla ili albeda, uz određene projekte koji istodobno potapaju prašume, mogu u ovim specifičnim slučajevima rezultirati utjecajem globalnog zatopljenja ili ekvivalentnim stakleničkim plinovima tijekom životnog ciklusa projekata hidroelektrana, koji potencijalno premašuju utjecaj elektrana na ugljen.

Velike akumulacije povezane s tradicionalnim hidroelektranama rezultiraju potapanjem velikih područja uzvodno od brana, ponekad uništavajući biološki bogate i produktivne nizinske i riječne dolinske šume, močvare i travnjake. Izgradnja brana prekida tok rijeka i može naštetiti lokalnim ekosustavima, a izgradnja velikih brana i akumulacija često uključuje raseljavanje ljudi i divljih životinja.[19] Gubitak zemlje često je pogoršan fragmentacijom staništa okolnih područja uzrokovanom akumulacijom.[31]

Projekti hidroelektrana mogu biti štetni za okolne vodene ekosustave i uzvodno i nizvodno od lokacije elektrane. Proizvodnja hidroelektrične energije mijenja nizvodni riječni okoliš. Voda koja izlazi iz turbine obično sadrži vrlo malo suspendiranog sedimenta, što može dovesti do struganja riječnih korita i gubitka riječnih obala.[32] Turbine će također ubiti velike dijelove faune koja prolazi kroz njih, na primjer 70 % jegulja koje prolaze kroz turbine će odmah nestati.[33][34][35] Budući da se zatvarači turbina često povremeno otvaraju, uočavaju se brze ili čak dnevne fluktuacije riječnog toka.[36]

Ključni dio hidroelektrane je njena brana. Urušavanje brane može dovesti do velikih katastrofa za cijeli ekosustav nizvodno od brane. Sama kvaliteta gradnje, konstrukcije i održavanje brane nije dovoljna garancija da je brana osigurana od oštećivanja. Brane su vrlo primamljiv cilj tijekom vojnih operacija, terorističkih činova i tomu sličnih situacija. Također jedan primjer koji svjedoči opasnosti ljudskim životima je hidroelektrana Tri klanca u Kini. Naime, hidroelektrana se nalazi na rijeci Jangce. To je najveće kineska rijeka i shodno tomu je i rijeka najbogatija vodom, što opravdava izgradnju hidroelektrane na njoj. Međutim, vodeni bazen, tj. hidro akumulacijsko jezero te brane, je toliko veliko da svojom težinom opterećuje zemljinu koru. Ako se uzme u obzir da je to područje geološki nestabilno, tj. da se nalazi na spoju litosfernih ploča, jasno je da postoji opravdani rizik od potresa. Dok znanstvenici strahuju od potresa i urušavanja brane, političari tvrde da takav rizik ne postoji.

Suša i gubitak vode isparavanjem

[uredi | uredi kôd]

Suša i sezonske promjene padalina mogu ozbiljno ograničiti hidroenergiju.[2] Voda se također može izgubiti isparavanjem.[37]

Zamuljivanje i smanjenje protoka

[uredi | uredi kôd]

Tekuća voda nosi sitne čestice nizvodno, što ima negativan učinak na brane i njihove elektrane, posebno one na rijekama ili unutar slivova s visokim nanosom mulja. Nanos mulja može ispuniti akumulaciju i smanjiti njenu sposobnost kontrole poplava te uzrokovati dodatni horizontalni pritisak na uzvodni dio brane. Neki rezervoari mogu postati puni sedimenta i beskorisni ili se mogu preliti tijekom poplave i razrušiti brane.[38][39]

Rijeka svojim tokom nosi vodeni materijal u obliku pijeska i mulja. To s vremenom dovodi do taloženja toga materijala u vodenom bazenu, a posljedica toga je smanjivanje dubine vodenog bazena. Zahvaljujući tome, vodeni bazen gubi svoju ulogu. Akumulaciju vodene mase tijekom kišnih razdoblja, a korištenja iste tijekom suhih razdoblja godine. To se može izbjeći gradnjom raznoraznih kanala koji imaju ulogu premosnice, te se tako odvodi taj sediment. Rezultat je da svaka hidroelektrana ima svoj životni vijek, nakon kojeg postaje neekonomična.[40][41]

Emisije metana iz akumulacije

[uredi | uredi kôd]
Hooverova brana u Sjedinjenim Američkim Državama velika je konvencionalna hidroelektrana s branom, s instaliranim kapacitetom od 2080 MW.

Manje pozitivni učinci dolaze iz tropskih područjaa. U nizinskim prašumskim područjima, gdje je potrebno natapanje dijela šume, uočeno je da rezervoari elektrana proizvode značajne količine metana.[42] To je zbog biljnog materijala u poplavljenim područjima koji se raspada u anaerobnom okruženju i stvara metan, koji je staklenički plin. Prema izvješću Svjetske komisije za brane,[43] gdje je akumulacija velika u usporedbi s proizvodnim kapacitetom (manje od 100 vata po kvadratnom metru površine) i nije poduzeto krčenje šuma u tom području prije zatvaranja rezervoara, emisije stakleničkih plinova iz rezervoara mogu biti veće od onih iz konvencionalne termoelektrane na loživa ulja.[44]

U područjima gdje je temperatura viša, prilikom truljenja biljnih ostataka zarobljenih pod vodom, u anaerobnim uvjetima, dolazi do stvaranja stakleničkih plinova. U prvom redu nastaju ugljikov dioksid (CO2) i metan. Stvaranje ugljikova dioksida nije zabrinjavajuće. On je ionako već kružio u atmosferi te ga je bilje tijekom svoga rasta, u procesu fotosinteze ugradilo u svoje tkivo. To nije novooslobođeni CO2, kao što nastaje prilikom izgaranja fosilnih goriva. Emisija CO2 oslobođena u hidro akumulacijskim jezerima, veća nego u elektranama u kojima izgara fosilno gorivo, ako prije punjenja bazena vodom šuma nije bila porušena i očišćena. Puno je veći problem stvaranje metana, koji odlazeći u atmosferu pridonosi efektu staklenika.

Preseljenje stanovništva

[uredi | uredi kôd]

Još jedan nedostatak brana hidroelektrana jest potreba za preseljenjem ljudi koji žive na području planirane akumulacije. Godine 2000. Svjetska komisija za brane procijenila je da je zbog akumulacija u svijetu bilo preseljeno 40–80 milijuna ljudi.[45]

Rizici od kolapsa brana

[uredi | uredi kôd]

Budući da veliki konvencionalni hidroelektrani s branama zadržavaju velike količine vode, kvar zbog loše izgradnje, prirodnih katastrofa ili sabotaže može biti katastrofalan za nizvodna naselja i infrastrukturu.

Tijekom tajfuna Nina 1975. brana Banqiao u južnoj Kini propala je kada je u roku od 24 sata palo više od godišnje količine kiše. Nastala poplava rezultirala je smrću 26 tisuća ljudi, a još 145 tisuća od epidemija. Milijuni su ostali bez domova.

Izgradnja brane na geološki neprikladnom mjestu može uzrokovati katastrofe poput katastrofe na brani Vajont u Italiji 1963. godine, kada je poginulo gotovo 2000 ljudi.

Kolaps brane Malpasset u Fréjusu u Azurnoj obali u južnoj Francuskoj dogodio se 2. prosinca 1959. U poplavi su poginule 423 osobe.[46]

Manje brane i mikrohidroelektrane stvaraju manji rizik, ali mogu stvarati stalne opasnosti čak i nakon prestanka upotrebe. Na primjer, brana Kelly Barnes s malim zemljanim nasipom propala je 1977., dvadeset godina nakon što je njezina elektrana zatvorena, uzrokujući 39 smrti.[47]

Hidroelektrična energija po državama

[uredi | uredi kôd]
Udio proizvodnje električne energije u hidroelektranama 2022. godine[48]
Godišnja proizvodnja hidroelektrične energije po kontinentima[49]
Proizvodnja hidroelektrične energije po državama 2021. godine (engleski)[49]

U 2022. hidroelektrane su proizvele 4.289 TWh, 15 % ukupne električne energije i polovicu energije od svih obnovljivih izvora. Od ukupne količine u svijetu najviše je proizvela Kina (30 %), zatim Brazil (10 %), Kanada (9,2 %), Sjedinjene Američke Države (5,8 %) i Rusija (4,6 %).

Paragvaj proizvodi gotovo svu svoju električnu energiju iz hidroelektrana i izvozi daleko više nego što koristi.[50] Veća postrojenja obično grade i njima upravljaju nacionalne vlade, tako da je većina kapaciteta (70 %) u javnom vlasništvu, unatoč činjenici da je (od 2021.) gotovo 70 % postrojenja u vlasništvu i pod upravom privatnog sektora.[2]

Kada se promatra količina električne energije proizvedene u hidroelektranama tijekom nekog razdoblja razlikuju se nominalna snaga koju ta hidroelektrana može ostvariti kada bi cijelo promatrano razdoblja radila punim kapacitetom i stvarna proizvedenu snagu u promatranom razdoblju. Omjer godišnje stvarno proizvedene snage i instalirane snage zove se faktor kapacitivnosti. Instalirana snaga zbroj je snage svih generatora neke države kada bi radili pri nominalnoj snazi tijekom cijele godine.

Sljedeća tablica navodi sljedeće podatke za svaku zemlju:

Izvor je Ember s podatcima do 2023. godine, osim ako nije drugačije navedeno.[49] Tablica uključuje samo zemlje s proizvodnjom većom od 1 TWh.

država proizv.
(TWh) 		udjel kap.
(GW) 		porast
(%) 		fakt.
kap.
SVIJET 4183,41 14,2 1267,90 0,6 38 %
NR Kina 1226,00 13,0 370,60 0,8 38 %
Brazil 428,65 60,4 109,90 0,1 50 %
Kanada 364,20 57,5 83,31 0,0 50 %
SAD 233,96 5,5 86,66 0,0 31 %
Rusija 200,87 17,1 50,57 -1,6 45 %
Indija 149,17 7,6 47,33 0,2 36 %
Norveška 135,96 88,5 34,40 0,4 45 %
Vijetnam 80,90 29,3 22,64 0,5 41 %
Japan 74,50 7,4 28,22 0,1 30 %
Švedska 66,07 39,7 16,40 0,0 46 %
Venezuela (2022) 65,68 77,6 16,81 0,0 45 %
Turska 63,72 19,9 31,78 0,7 23 %
Kolumbija 54,24 62,5 13,21 5,3 47 %
Francuska 53,19 10,4 24,14 -0,4 25 %
Paragvaj (2022) 43,87 99,7 8,81 0,0 57 %
Austrija 39,79 59,4 14,71 -1,4 31 %
Švicarska 39,00 54,8 15,28 1,4 29 %
Italija 37,94 14,5 18,85 -0,4 23 %
Pakistan 37,90 23,5 10,64 0,0 41 %
Laos (2022) 33,40 72,7 9,65 7,7 40 %
Malezija 31,51 16,8 6,21 0,0 58 %
Peru 31,51 52,6 5,50 0,0 65 %
Argentina 29,90 20,4 10,39 0,0 33 %
Ekvador 26,61 76,4 5,19 0,0 59 %
Novi Zeland 26,04 58,5 5,68 0,0 52 %
Indonezija 24,59 7,0 6,78 1,3 41 %
Čile 23,90 28,6 7,47 2,5 37 %
Iran 22,65 5,9 11,68 1,6 22 %
Meksiko 20,40 5,8 13,30 0,0 18 %
Španjolska 20,01 7,4 16,81 0,0 14 %
Njemačka 19,47 3,9 5,74 2,1 39 %
Tadžikistan (2022) 18,66 89,4 5,76 0,3 37 %
Rumunjska 18,30 32,5 6,57 0,0 32 %
Zambija (2022) 17,09 87,8 3,17 17,0 62 %
Mozambik (2022) 15,49 81,4 2,19 0,0 81 %
Australija 15,26 5,6 8,44 9,5 21 %
Finska 15,11 18,9 3,18 0,3 54 %
Etiopija (2022) 14,75 95,7 4,82 18,4 35 %
Island (2022) 13,94 70,2 2,11 0,0 75 %
Egipat 13,82 6,3 2,83 0,0 56 %
Sjeverna Koreja (2022) 12,82 57,5 4,89 0,6 30 %
Angola (2022) 12,64 74,6 3,73 0,0 39 %
Srbija 12,19 32,0 2,49 0,0 56 %
Kirgistan (2022) 11,90 85,9 2,78 0,0 49 %
Ukrajina (2022) 11,10 9,9 4,82 0,0 26 %
DR Kongo (2022) 11,00 99,6 2,93 12,3 43 %
Sudan (2022) 11,00 61,6 1,48 0,0 85 %
Portugal 10,98 24,5 8,19 0,0 15 %
Gruzija 10,85 75,5 3,45 2,1 36 %
Nepal (2022) 9,67 98,5 2,20 11,7 50 %
Mjanmar 9,37 51,6 3,27 0,0 33 %
Panama (2022) 9,24 69,2 1,84 1,7 57 %
Filipini 9,08 7,7 3,09 1,6 34 %
Butan (2022) 9,00 100,0 2,33 0,0 44 %
Kazahstan 8,79 7,8 2,90 3,2 35 %
Kostarika 8,45 70,5 2,37 1,7 41 %
Nigerija 8,28 20,4 2,85 32,6 33 %
Hrvatska 7,87 46,5 2,21 0,0 41 %
Gana (2022) 7,50 33,3 1,58 0,0 54 %
Albanija (2022) 6,96 99,4 2,49 -0,8 32 %
Tajland 6,59 3,5 3,11 0,0 24 %
Bosna i Hercegovina 6,37 37,4 1,84 0,0 40 %
Zimbabve (2022) 5,88 65,9 1,08 0,0 62 %
Ujedinjeno Kraljevstvo 5,19 1,8 2,19 0,0 27 %
Šri Lanka (2022) 5,11 29,4 1,83 1,7 32 %
Gvatemala (2022) 5,08 38,6 1,57 0,0 37 %
Kamerun (2022) 5,00 61,6 0,81 0,0 70 %
Uzbekistan (2022) 4,97 6,7 2,23 8,8 25 %
Slovenija 4,96 32,6 1,16 -0,9 49 %
Uganda (2022) 4,81 89,2 1,03 2,0 53 %
Slovačka 4,63 15,6 1,62 0,0 33 %
Kambodža (2022) 4,00 45,4 1,68 26,3 27 %
Honduras (2022) 4,00 33,3 0,91 7,1 50 %
Republika Kina 3,96 1,4 2,10 0,0 22 %
Grčka 3,87 7,8 3,43 0,3 13 %
Latvija 3,80 60,8 1,57 -1,3 28 %
Južna Koreja 3,72 0,6 1,80 -0,6 24 %
Urugvaj 3,62 27,4 1,54 0,0 27 %
Obala Bjelokosti (2022) 3,35 30,1 0,88 0,0 43 %
Bugarska 3,11 7,8 2,53 0,0 14 %
Tanzanija (2022) 2,82 31,3 0,60 1,7 54 %
Kenija 2,70 22,1 0,86 0,0 36 %
Irak (2022) 2,65 2,3 1,56 0,0 19 %
Poljska 2,38 1,4 0,98 0,0 28 %
Češka 2,34 3,1 1,12 0,9 24 %
Bolivija 2,31 19,0 0,74 0,0 36 %
Crna Gora 2,13 52,1 0,70 0,0 35 %
Armenija (2022) 2,00 22,8 1,35 0,0 17 %
Gvineja (2022) 2,00 65,8 0,81 37,3 28 %
JAR 1,69 0,7 0,75 0,0 26 %
Sjeverna Makedonija 1,65 23,5 0,70 0,0 27 %
Salvador 1,62 21,8 0,57 0,0 32 %
Azerbajdžan (2022) 1,60 5,5 1,16 0,0 16 %
Mali (2022) 1,40 37,3 0,46 43,8 35 %
Malavi (2022) 1,05 77,8 0,39 0,0 31 %
Dominikanska Republika (2022) 1,00 4,6 0,62 0,0 18 %

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Global Electricity Review 2024. Ember (engleski). 7. svibnja 2024. Pristupljeno 2. rujna 2024.
  2. ↑ a b c d e f g h i Hydropower Special Market Report – Analysis. IEA (engleski). 30. lipnja 2021. Pristupljeno 30. siječnja 2022.
  3. ↑ Renewables 2011 Global Status Report, page 25, Hydropower, REN21, published 2011, accessed 2016-02-19.
  4. ↑ de Faria, Felipe A M; Jaramillo, Paulina; Sawakuchi, Henrique O; Richey, Jeffrey E; Barros, Nathan. 1. prosinca 2015. Estimating greenhouse gas emissions from future Amazonian hydroelectric reservoirs. Environmental Research Letters. 10 (12): 124019. Bibcode:2015ERL....10l4019D. doi:10.1088/1748-9326/10/12/124019. ISSN 1748-9326
  5. ↑ Fearnside, Philip M. 1. srpnja 1989. Brazil's Balbina Dam: Environment versus the legacy of the Pharaohs in Amazonia. Environmental Management (engleski). 13 (4): 401–423. Bibcode:1989EnMan..13..401F. doi:10.1007/BF01867675. ISSN 1432-1009
  6. ↑ Yardley, Jim. 19. studenoga 2007. Chinese Dam Projects Criticized for Their Human Costs. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 21. travnja 2023.
  7. ↑ a b IEA (2022), Renewables 2022, IEA, Paris https://www.iea.org/reports/renewables-2022, License: CC BY 4.0
  8. ↑ BP Statistical Review of World Energy 2019 (PDF). BP. Pristupljeno 28. ožujka 2020.
  9. ↑ Hydroelectricity. IEA – International Energy Agency. 28. travnja 2024.
  10. ↑ Maxine Berg, The age of manufactures, 1700-1820: Industry, innovation and work in Britain (Routledge, 2005).
  11. ↑ a b History of Hydropower. U.S. Department of Energy
  12. ↑ Hydroelectric Power. Water Encyclopedia
  13. ↑ Association for Industrial Archaeology. 1987. Industrial archaeology review, Volumes 10-11. Oxford University Press. str. 187
  14. ↑ Hydroelectric power - energy from falling water. Clara.net
  15. ↑ Boulder Canyon Project Act (PDF). 21. prosinca 1928. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. lipnja 2011.
  16. ↑ Hoover Dam and Lake Mead. U.S. Bureau of Reclamation
  17. ↑ Renewable Energy Essentials: Hydropower (PDF). IEA.org. International Energy Agency. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 29. ožujka 2017. Pristupljeno 16. siječnja 2017.
  18. ↑ Hydropower – Analysis. IEA (engleski). Pristupljeno 30. siječnja 2022.
  19. ↑ a b Hemanth Kumar. Ožujak 2021. World's biggest hydroelectric power plants. Pristupljeno 5. veljače 2022.
  20. ↑ Robert A. Huggins. 1. rujna 2010. Energy Storage. Springer. str. 60. ISBN 978-1-4419-1023-3
  21. ↑ About 25% of U.S. power plants can start up within an hour - Today in Energy - U.S. Energy Information Administration (EIA). www.eia.gov. Pristupljeno 30. siječnja 2022.
  22. ↑ a b Bent Sørensen. 2004. Renewable Energy: Its Physics, Engineering, Use, Environmental Impacts, Economy, and Planning Aspects. Academic Press. str. 556–. ISBN 978-0-12-656153-1
  23. ↑ Geological Survey (U.S.). 1980. Geological Survey Professional Paper. U.S. Government Printing Office. str. 10
  24. ↑ Hydropower – A Way of Becoming Independent of Fossil Energy?  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. svibnja 2008. (Wayback Machine)
  25. ↑ Beyond Three Gorges in China. Waterpowermagazine.com. 10. siječnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2011.
  26. ↑ Ansar, Atif; Flyvbjerg, Bent; Budzier, Alexander; Lunn, Daniel. Ožujak 2014. Should We Build More Large Dams? The Actual Costs of Hydropower Megaproject Development. Energy Policy. 69: 43–56. arXiv:1409.0002. Bibcode:2014EnPol..69...43A. doi:10.1016/j.enpol.2013.10.069. SSRN 2406852
  27. ↑ 2018 Hydropower Status Report: Sector Trends and Insights (PDF). International Hydropower Association. 2018. str. 16. Pristupljeno 19. ožujka 2022.
  28. ↑ Wehrli, Bernhard. 1. rujna 2011. Climate science: Renewable but not carbon-free. Nature Geoscience. 4 (9): 585–586. Bibcode:2011NatGe...4..585W. doi:10.1038/ngeo1226
  29. ↑ Technical Report, Version 2[neaktivna poveznica] Rabl A.: "Externalities of Energy: Extension of Accounting Framework and Policy Applications", publisher=European Commission, 2005.
  30. ↑ Atkins, William. 2003. Hydroelectric Power. Water: Science and Issues. 2: 187–191
  31. ↑ Robbins, Paul. 2007. Hydropower. Encyclopedia of Environment and Society. 3
  32. ↑ Sedimentation Problems with Dams. Internationalrivers.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2010. Pristupljeno 16. srpnja 2010.
  33. ↑ Loss of European silver eel passing a hydropower station | Request PDF
  34. ↑ One in five fish dies from passing hydroelectric turbines
  35. ↑ Another nail in the coffin for endangered eels. 26. kolovoza 2019.
  36. ↑ Glowa, Sarah E.; Kneale, Andrea J.; Watkinson, Douglas A.; Ghamry, Haitham K.; Enders, Eva C.; Jardine, Timothy D. 10. veljače 2023. Applying a 2D-Hydrodynamic Model to Estimate Fish Stranding Risk Downstream from a Hydropeaking Hydroelectric Station. Ecohydrology. E2530. doi:10.1002/eco.2530
  37. ↑ John Macknick and others, A Review of Operational Water Consumption and Withdrawal Factors for Electricity Generating Technologies, National Renewable Energy Laboratory, Technical Report NREL/TP-6A20-50900.
  38. ↑ Patrick James, H Chansen. 1998. Teaching Case Studies in Reservoir Siltation and Catchment Erosion (PDF). TEMPUS Publications. Great Britain. str. 265–275. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. rujna 2009.
  39. ↑ Șentürk, Fuat. 1994. Hydraulics of dams and reservoirs. reference. izdanje. Water Resources Publications. Highlands Ranch, Colo.. str. 375. ISBN 0-918334-80-2
  40. ↑ Patrick James, H. Chansen: "Teaching Case Studies in Reservoir Siltation and Catchment Erosion", [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. rujna 2009. (Wayback Machine), publisher=TEMPUS Publications, 1998.
  41. ↑ Șentürk Fuat: "Hydraulics of dams and reservoirs", 1994., publisher=Water Resources Publications,
  42. ↑ "Deliberate drowning of Brazil's rainforest is worsening climate change", Daniel Grossman 18 September 2019, New Scientist; retrieved 30 September 2020
  43. ↑ WCD Findal Report. Dams.org. 16. studenoga 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2013.
  44. ↑ Graham-Rowe, Duncan. 24. veljače 2005. Hydroelectric power's dirty secret revealed. NewScientist.com
  45. ↑ Briefing of World Commission on Dams. Internationalrivers.org. 29. veljače 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. rujna 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
  46. ↑ Bruel, Frank. La catastrophe de Malpasset en 1959. Pristupljeno 2. rujna 2015.
  47. ↑ Toccoa Flood USGS Historical Site, retrieved 02sep2009
  48. ↑ Share of electricity production from hydropower. Our World in Data. Pristupljeno 15. kolovoza 2023.
  49. ↑ a b c Yearly electricity data. ember-climate.org. 6. prosinca 2023. Pristupljeno 20. kolovoza 2024.
  50. ↑ Paraguay: a significant electricity exporter, but citizens suffer outages. Dialogo China. 14. lipnja 2022. Pristupljeno 30. prosinca 2023.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hidroelektrična_energija&oldid=7053796"