Jednogodišnja paprika
| Jednogodišnja paprika | |
|---|---|
 C. annuum | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Solanales |
| Porodica: | Solanaceae |
| Rod: | Capsicum |
| Vrsta: | C. annuum |
| Dvojno ime | |
| Capsicum annuum L. | |
| Baze podataka | |
Jednogodišnja paprika (lat. Capsicum annuum) jedna je od cvjetnica iz roda paprika.
Capsicum annuum, cvjetnica iz porodice Solanaceae, naširoko se uzgaja za ljute ili meke paprike u tisućama sorti i kultivara. Capsicum annuum je ekonomski najvažnija vrsta iz roda Capsicum. Njegovi uobičajeni oblici uključuju bell, poblano, cayenne, pimiento (uključujući one koji se koriste za izradu paprike), jalapeño, serrano i razne druge čili papričice. Plodovi ove vrste sastavni su sastojci kuhinja mnogih zemalja svijeta. Biljka se također uzgaja kao ukrasna ili kao lijek.[1]
Paprike se mogu jesti sirove, kuhane, ukiseljene, pečene ili dehidrirane. Opori čili se može koristiti kao začin. Neke se paprike također koriste kao boje u nekoj hrani. Ekstrakti paprike koriste se u farmaceutskim proizvodima za stanja poput artritisa i atletskog stopala (zarazna gljivična infekcija). Plodovi sadrže mnoge fitokemikalije, uključujući vitamin C, vitamin A, flavonoide, antocijane i karotenoide, kao i kapsaicinoide koji su začinske komponente ljutih papričica.[1]
Arheološki i genetski dokazi pokazuju da su divlji preci C. annuum evoluirali u sjevernoj Južnoj Americi. Kao i druge paprike, ovu su vrstu proširile ptice prije nego što je privukla ljudsku pozornost. Pticama nedostaju osjetilni receptori za kapsaicinoide i stoga na njih ne utječe ljutina paprike; sjemenke neozlijeđene prolaze kroz probavni sustav ptica i izlučuju se na nova mjesta.[1]
Biljku su prvi udomaćili domorodački narodi u današnjem Meksiku prije otprilike 6000–7000 godina. Čili je bio važna hrana mnogim domorodačkim populacijama, uključujući i Asteke. Vraćajući se s jednog od svojih putovanja u Novi svijet, Kristofor Kolumbo odnio je sjeme u Europu, a vrsta se brzo proširila po kontinentu te u Aziju i Afriku.[1]
Biljka je biljka ili mali grm koji naraste u visinu od 0,3-1,2 metra (1-4 stope) i širinu od 15-30 cm (6-12 inča). Njegovi sjajni listovi su otprilike ovalnog oblika s glatkim rubovima i mogu doseći duljinu do 7,5 cm (3 inča). Lišće nekih Kultivara postaje tamnoljubičasto ili crno kako biljka raste.[1]
Zvjezdasti ili zvonoliki cvjetovi imaju 4-5 latica bijele, zelenkaste ili ljubičaste boje ili boje lavande. Plodovi su prave bobice i dolaze u mnogim oblicima i veličinama. Na primjer, paprike su velike, okrugle i izbrazdane, dok su kajenske paprike dugačke i tanke. Ovisno o kultivaru, plodovi mogu biti zeleni, crveni, žuti, narančasti ili crni, a mnogi mijenjaju boju dok sazrijevaju. S obzirom na to da se mnoštvo oblika lako unakrsno oprašuje, sorte i kultivare često je teško kvantificirati i obično se klasificiraju prema karakteristikama plodova, kao što su veličina, oblik, boja, okus i ljutina.[1]
Mnoge sorte i kultivari C. annuum razmnožavaju se iz sjemena. Vrsta je otporna na mraz, a presadnice se često sade u staklenicima i presađuju na otvoreno kad napune šest do osam tjedana, ako je opasnost od mraza prošla. Biljka može preživjeti kao kratkotrajna trajnica u toplim klimama, ali se često uzgaja kao jednogodišnja.[1]
Vrsta je otporna na toplinu i sušu, a ljutina plodova nekih kultivara čini biljke otpornima na oštećenja od jelena i drugih životinja. Biljka dobro raste u bogatom i dobro dreniranom tlu. Najbolje uspijeva na punom suncu i kada mu se korijenje ne smeta. Biljke obično cvjetaju ljeti, a plodonose u ljeto i ranu jesen.[1]
Capsicum annuum je pod utjecajem truleži stabljike i korijena, gljivične i bakterijske pjegavosti lišća, virusa mozaika i venuća. Biljke mogu pretrpjeti štetu od insekata, uključujući bijele mušice, lisne uši, crve paprike (Zonosemata electa), i “krumpirove zlatice” (Leptinotarsa decemlineata). Vrsta je biljka domaćin “krumpirovog gomoljastog moljca” (Phthorimaea operculella).[1]